Kalkulator stope kapitalizacije

Cijena i vrijednost nekretnine su dva pojma koja se često koriste u kontekstu tržišta nekretnina. Iako su povezani, oni imaju različite značenja:

1. Cijena nekretnine: Cijena nekretnine odnosi se na iznos novca koji je potrebno platiti da bi se nekretnina kupila ili prodala. Cijena se obično određuje pregovorima između prodavatelja i kupca, a može biti pod utjecajem raznih faktora, kao što su trenutna tržišna situacija, lokacija, veličina, stanje nekretnine, kao i potražnja i ponuda na tržištu.

2. Vrijednost nekretnine: Vrijednost nekretnine odnosi se na procijenjeni iznos koji nekretnina vrijedi na tržištu. Vrijednost može biti subjektivna i može se razlikovati od stvarne cijene nekretnine. Vrijednost se utvrđuje na temelju nekoliko faktora, kao što su:

● Lokacija: Nekretnine u popularnim i atraktivnim područjima obično imaju veću vrijednost.

● Veličina i kvaliteta: Veće nekretnine s kvalitetnom izgradnjom i završnom obradom obično imaju veću vrijednost.

● Tržišni uvjeti: Trenutno stanje tržišta nekretnina također utječe na vrijednost nekretnine. U razdobljima visoke potražnje, vrijednost nekretnina može rasti, dok u razdobljima niske potražnje vrijednost može padati.

● Komparativna analiza: Uspoređujući cijene sličnih nekretnina u istom području, može se procijeniti vrijednost nekretnine.

Važno je napomenuti da se cijena i vrijednost nekretnine mogu razlikovati. Cijena nekretnine može biti viša ili niža od njene vrijednosti, ovisno o pregovaračkim vještinama prodavatelja i kupca, kao i o drugim situacijskim čimbenicima. U idealnom slučaju, cijena bi trebala odražavati stvarnu vrijednost nekretnine, ali to često nije slučaj u stvarnom svijetu.

Mjesečni bruto prihod i mjesečni neto prihod odnose se na različite aspekte prihoda vezanih uz nekretnine, posebno kada se nekretnine iznajmljuju ili koriste za generiranje prihoda.

1. Mjesečni bruto prihod: Mjesečni bruto prihod predstavlja ukupan iznos prihoda koji se generira iznajmljivanjem ili korištenjem nekretnine prije odbitka bilo kakvih troškova ili rashoda. Ovaj prihod uključuje sve vrste prihoda povezanih s nekretninom, kao što su najamnine, prihodi od parkinga, prihodi od dodatnih usluga, itd. Mjesečni bruto prihod daje vlasniku nekretnine ili investitoru grubu procjenu koliko prihoda može očekivati od nekretnine.

2. Mjesečni neto prihod kod nekretnina: Mjesečni neto prihod predstavlja iznos prihoda koji ostaje nakon što se odbiju svi troškovi i rashodi povezani s nekretninom. Ovi troškovi mogu uključivati poreze na nekretnine, osiguranje, upravljanje imovinom, održavanje, popravke, režijske troškove i sve druge rashode koji su povezani s posjedovanjem nekretnine. Mjesečni neto prihod daje jasniju sliku stvarne profitabilnosti nekretnine, jer uzima u obzir sve troškove povezane s njom.

Mjesečni neto prihod može se izračunati oduzimanjem ukupnih mjesečnih troškova i rashoda od mjesečnog bruto prihoda:

Mjesečni neto prihod = Mjesečni bruto prihod - Ukupni mjesečni troškovi i rashodi

Uspoređivanje mjesečnog bruto prihoda i mjesečnog neto prihoda može pomoći vlasnicima nekretnina i investitorima da procijene isplativost nekretnine i donesu informirane odluke o upravljanju i investiranju.

Krediti za nekretnine su vrsta dugoročnih zajmova koje financijske institucije, poput banaka i drugih kreditnih organizacija, odobravaju pojedincima ili tvrtkama kako bi im pomogli u kupnji ili izgradnji nekretnina. Ovi krediti su osigurani hipotekom na nekretnini, što znači da financijska institucija ima pravo na nekretninu ako zajmoprimac ne može otplatiti kredit. Postoje različite vrste kredita za nekretnine, uključujući:

1. Stambeni krediti: Stambeni krediti su namijenjeni kupnji ili izgradnji stambenih nekretnina, kao što su kuće, stanovi ili kuće za odmor. Stambeni krediti obično imaju fiksne ili promjenjive kamatne stope, a rok otplate može trajati i do 30 godina ili više, ovisno o uvjetima kredita.

2. Krediti za investicijske nekretnine: Ovi krediti su namijenjeni kupnji nekretnina koje će se koristiti za generiranje prihoda, kao što su iznajmljivanje, prodaja ili poslovni prostor. Investicijski krediti za nekretnine obično imaju više kamatne stope od stambenih kredita, jer se smatraju većim rizikom za zajmodavce.

3. Građevinski krediti: Građevinski krediti su namijenjeni financiranju izgradnje novih nekretnina ili renoviranja postojećih nekretnina. Za razliku od tradicionalnih kredita za nekretnine, građevinski krediti obično imaju kraće rokove otplate i veće kamatne stope. Isplate se obično vrše u fazama, kako se izgradnja ili renovacija odvija.

4. Refinanciranje nekretnina: Refinanciranje kredita za nekretnine uključuje zamjenu postojećeg kredita za nekretnine s novim zajmom, obično kako bi se postigla niža kamatna stopa, promijenili uvjeti otplate ili izvukla kapital iz nekretnine.

Krediti za nekretnine obično koriste nekretninu kao zalog za zajam, što znači da ako dužnik ne otplati kredit, financijska institucija može preuzeti nekretninu kako bi povratila svoja sredstva.

Evo nekoliko ključnih aspekata kredita za nekretnine:

1. Iznos kredita: Iznos koji možete posuditi za kupnju nekretnine obično ovisi o vašoj kreditnoj sposobnosti, kreditnom rejtingu, prihodima i drugim financijskim čimbenicima. Banka obično odobrava kredit u iznosu koji ne prelazi određeni postotak vrijednosti nekretnine, poznat kao omjer posudbe prema vrijednosti (LTV). Uobičajeni LTV varira između 70% i 90% vrijednosti nekretnine, što znači da ćete morati osigurati preostali iznos kao avansnu uplatu.

2. Kamatne stope: Kamatne stope na kredite za nekretnine variraju i ovisi o tržišnim uvjetima, vrsti kredita i kreditnoj sposobnosti dužnika. Postoje dvije osnovne vrste kamatnih stopa: fiksne i promjenjive. Fiksna kamatna stopa znači da će kamatna stopa ostati nepromijenjena tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, dok promjenjiva kamatna stopa znači da će se kamatna stopa mijenjati tijekom vremena u skladu s tržišnim uvjetima.

3. Rok otplate: Rok otplate kredita za nekretnine obično varira od 15 do 30 godina, ali može biti i kraći ili duži, ovisno o iznosu kredita, kamatnoj stopi i uvjetima otplate. Duži rok otplate obično rezultira nižim mjesečnim otplatama, ali većim ukupnim troškovima kamata tijekom vremena.

4. Mjesečne otplate: Mjesečne otplate kredita za nekretnine sastoje se od dijela glavnice i kamata. Vaše mjesečne otplate ovisit će o iznosu kredita, kamatnoj stopi i roku otplate.

5. Omjer posudbe prema vrijednosti (LTV): LTV je omjer iznosa kredita prema procijenjenoj vrijednosti nekretnine. Financijske institucije obično imaju ograničenja na maksimalni LTV koji nude, što znači da će vlasnici nekretnina morati uplatiti određeni postotak vrijednosti nekretnine kao kapara ili polog. Na primjer, ako banka nudi LTV od 80%, to znači da će dužnik morati uplatiti 20% vrijednosti nekretnine kao kaparu.

Porez na nekretninu obično se izračunava kao postotak od procijenjene vrijednosti nekretnine. Procijenjenu vrijednost nekretnine utvrđuje lokalni porezni tijelo ili procjenitelj, a procjena se obavlja u određenim vremenskim intervalima, na primjer, svake godine ili svake tri godine. Porezna stopa određuje se na temelju proračunskih potreba lokalne vlasti i može varirati između različitih lokalnih jedinica i država.

Vlasnici nekretnina obično su dužni platiti porez na nekretninu u periodičnim uplatama, na primjer, kvartalno ili polugodišnje. U nekim slučajevima, porez na nekretninu može biti uključen u mjesečne uplate kredita za nekretnine, tako da vlasnik nekretnine ne mora izravno plaćati porez lokalnim vlastima.

Važno je napomenuti da se porezi na nekretninu mogu mijenjati tijekom vremena, ovisno o promjenama u procijenjenoj vrijednosti nekretnine, poreznim stopama i lokalnim proračunskim potrebama. Vlasnici nekretnina trebaju biti svjesni svojih poreznih obveza i planirati budžet kako bi pokrili te troškove.

Mnogo detaljnije o svim porezima na nekretnine pročitajte na našem blogu.

Osiguranje nekretnina je vrsta osiguranja koja pruža financijsku zaštitu vlasnicima nekretnina u slučaju oštećenja ili gubitka imovine zbog različitih rizika, poput požara, oluja, poplava, potresa, krađe, vandalizma i drugih nepredviđenih događaja. Ovisno o vrsti police osiguranja, osiguranje nekretnina može pokrivati različite rizike i stupnjeve zaštite.

Osnovni tipovi osiguranja nekretnina uključuju:

1. Osiguranje zgrade (građevinskog dijela): Ova vrsta osiguranja pokriva štetu na samoj zgradi ili strukturi nekretnine. To uključuje zidove, krov, temelje, instalacije i druge fiksne komponente objekta. Osiguranje zgrade obično pokriva štetu nastalu uslijed požara, oluja, poplava, potresa, krađe ili vandalizma.

2. Osiguranje sadržaja: Ova vrsta osiguranja pokriva gubitak ili oštećenje osobnih predmeta i imovine unutar nekretnine, kao što su namještaj, elektronički uređaji, odjeća i ostali kućanski predmeti. Osiguranje sadržaja može biti posebno korisno za osobe koje iznajmljuju svoju nekretninu, jer štiti njihove osobne stvari u slučaju nepredviđenih događaja.

3. Odgovornost vlasnika nekretnine: Ovo osiguranje štiti vlasnike nekretnina od financijske odgovornosti u slučaju da netko doživi ozljedu ili imovinsku štetu na njihovoj nekretnini. Na primjer, ako gost padne niz stepenice i ozlijedi se, osiguranje odgovornosti vlasnika nekretnine može pokriti medicinske troškove i potencijalne pravne troškove ako je vlasnik tužen.

Važno je pažljivo pregledati uvjete i odredbe police osiguranja kako biste bili sigurni da razumijete koji su rizici pokriveni i koliko iznosi pokriće. Također, razmislite o procjeni vrijednosti nekretnine i sadržaja kako biste osigurali adekvatno pokriće u slučaju gubitka ili oštećenja.

Popravci i održavanje nekretnina odnose se na aktivnosti koje se provode kako bi se očuvala vrijednost i funkcionalnost nekretnine te osiguralo sigurno i ugodno okruženje za stanare ili korisnike prostora. Redovito održavanje i pravovremeni popravci važni su za sprječavanje većih problema, šteta i povećanih troškova u budućnosti. Održavanje i popravci nekretnina uključuju širok spektar zadataka, uključujući:

1. Redovito održavanje: Ovo uključuje čišćenje i održavanje zgrada, okoliša, uređaja i opreme. Redovito održavanje može uključivati kontrolu i zamjenu filtera za grijanje i klimatizaciju, čišćenje odvoda, pranje prozora, provjeru i popravak krova te kontrolu sustava sigurnosti.

2. Popravci: Popravci uključuju rješavanje manjih problema i oštećenja, kao što su popravak slavina, zamjena prekidača, popravak oštećenih vrata ili prozora te rješavanje problema s električnim ili vodovodnim instalacijama. Pravovremeni popravci mogu spriječiti veće probleme i očuvati vrijednost nekretnine.

3. Remont i obnova: Remont i obnova uključuju veće popravke i poboljšanja, kao što su zamjena krova, obnova fasade, renoviranje kupaonica ili kuhinje, zamjena sustava grijanja ili klimatizacije te obnova podova. Ove aktivnosti obično zahtijevaju veći angažman i investicije, ali mogu značajno povećati vrijednost i atraktivnost nekretnine.

4. Održavanje okoliša: Održavanje okoliša uključuje brigu o vanjskim prostorima, kao što su vrtovi, travnjaci, drvoredi, parkirališta i trotoari. To može uključivati košnju trave, orezivanje drveća i grmlja, čišćenje snijega te održavanje i popravak vanjske rasvjete i znakova.

5. Prevencija šteta: Prevencija šteta podrazumijeva mjere koje se poduzimaju kako bi se smanjila vjerojatnost nastanka štete ili problema, kao što su redovite inspekcije, provjera i održavanje protupožarnih sustava, kontrola štetočina te pravilno održavanje elektroinstalacija i vodovodnih sustava.

Vlasnici nekretnina trebaju biti svjesni važnosti redovitog održavanja i popravaka kako bi očuvali vrijednost svoje imovine i osigurali sigurnost i udobnost stanara ili korisnika prostora. Neki vlasnici nekretnina odlučuju sami obavljati održavanje i popravke, dok drugi angažiraju profesionalne upravitelje imovine ili održavatelje kako bi se brinuli o tim poslovima.

Troškovi upravljanja nekretninom odnose se na izdatke koji se javljaju u procesu održavanja i upravljanja imovinom. Ovi troškovi mogu varirati ovisno o vrsti nekretnine, veličini, starosti, lokaciji i drugim čimbenicima. Upravljanje nekretninama može obuhvaćati razne aspekte, uključujući administraciju, marketinške aktivnosti, komunikaciju sa stanarima, ali i druge dodatne troškove kao održavanje, popravke i obnova, te troškove poreza, osiguranja i druge ukoliko su uključeni u uslugu upravljanaj nekretninom. Troškovi upravljanja nekretninama obično uključuju:

1. Troškovi osoblja ili upravitelja imovine: Ako angažirate profesionalne upravitelje imovine ili osoblje za održavanje, morate platiti njihove usluge. Troškovi upravitelja imovine obično se izražavaju kao postotak prihoda od najma ili kao fiksni iznos.

2. Administrativni troškovi: Administrativni troškovi uključuju izdatke za vođenje evidencije, pripremu izvještaja, komunikaciju sa stanarima, naplatu najma, plaćanje računa i drugih usluga koje se odnose na upravljanje nekretninama.

3. Marketinški troškovi: Ako iznajmljujete nekretninu, možda ćete imati troškove oglašavanja, promocije i pregleda nekretnine kako biste pronašli nove stanare.

4. Troškovi upravljanja zajedničkim prostorima: Ako nekretnina ima zajedničke prostore ili sadržaje, kao što su hodnici, dvorišta, bazeni ili teretane, možda će biti potrebno plaćati troškove upravljanja i održavanja tih prostora.

5. Rezervni fond: Vlasnici nekretnina često stvaraju rezervni fond za nepredviđene troškove ili veće obnove koje će biti potrebne u budućnosti. Ovaj fond pomaže u osiguravanju da će sredstva biti dostupna kada budu potrebna, a troškovi neće biti prevelik teret za vlasnika nekretnine.

Važno je razumjeti troškove upravljanja nekretninama kako biste mogli planirati svoj budžet i osigurati da će vaša investicija u nekretninu biti uspješna. Kao vlasnik nekretnine, trebali biste redovito pregledavati troškove upravljanja i tražiti načine za smanjenje nepotrebnih izdataka i poboljšanje učinkovitosti upravljanja. Ovo može uključivati pregovaranje s dobavljačima, istraživanje konkurencije i tržišta te implementaciju tehnologije i sustava koji olakšavaju upravljanje nekretninama.

Osim troškova koje su već uključene u kalkulatoru, postoje i drugi troškovi koji se mogu eventualno pojaviti pri kupnji ili posjedovanju nekretnine. Neki od tih troškova uključuju:

1. Troškovi kupnje: To uključuje troškove povezane s kupnjom nekretnine, kao što su naknade za procjenu, odvjetničke naknade, te troškovi notara i zemljišne knjige.

2. Troškovi financiranja: Ako koristite kredit za kupnju nekretnine, možda ćete morati platiti troškove povezane s tim kreditom, kao što su troškovi obrade kredita, kamate, naknade za otvaranje kredita i druge naknade koje se odnose na financiranje.

3. Troškovi iseljenja i useljenja: Ako se iseljavate iz jedne nekretnine i useljavate u drugu, možda ćete imati troškove povezane s preseljenjem, kao što su troškovi pakiranja, transporta i skladištenja.

4. Troškovi povezani s energijom i režijskim troškovima: To uključuje troškove struje, plina, vode, odvoza smeća, telefona, interneta i kabelske televizije. Ovi troškovi mogu varirati ovisno o potrošnji, tarifama i vrsti usluga koje koristite.

5. Troškovi prilagodbe i poboljšanja: Nakon kupnje nekretnine, možda ćete htjeti napraviti određene promjene ili poboljšanja, kao što su promjena boja zidova, nadogradnja kuhinjskih elemenata ili uređenje vrta. Ovi troškovi mogu varirati ovisno o vrsti i opsegu projekta.

6. Troškovi povezani s lokalnim propisima i zakonodavstvom: Ovisno o mjestu i vrsti nekretnine, možda ćete morati platiti troškove povezane s lokalnim propisima i zakonodavstvom, kao što su naknade za građevinske dozvole, troškovi za dobivanje potrebnih dozvola ili izrada projektne dokumentacije.

7. Troškovi povezani s članstvom u udruzi stanara ili vlasnika: Ako je nekretnina dio stambene zajednice ili zgrade s više stanova, možda ćete morati platiti članarine ili mjesečne naknade za zajedničke troškove i usluge.

Uzimajući u obzir sve navedene troškove, važno je pažljivo planirati i proračunavati kako biste osigurali da vaša investicija u nekretninu bude uspješna. Uz to, dobra ideja je uvijek ostaviti određenu količinu sredstava na raspolaganju za nepredviđene troškove koji se mogu pojaviti tijekom procesa kupnje ili posjedovanja nekretnine.

Dobro je istražiti i razumjeti lokalne propise, tržišne uvjete i druge čimbenike koji mogu utjecati na troškove i vrijednost nekretnine kako biste donijeli informirane odluke. Također, razgovarajte s profesionalcima u industriji, kao što su agenti za nekretnine, financijski savjetnici, odvjetnici i drugi stručnjaci, kako biste dobili savjete i preporuke koje se odnose na vašu specifičnu situaciju i potrebe.

Stopa kapitalizacije izračunava se tako da se neto operativni prihod nekretnine podijeli s tržišnom vrijednošću ili cijenom nekretnine. Formula za izračun stope kapitalizacije je:



Neto operativni prihod predstavlja prihod koji ostaje nakon što se odbiju svi mjesečni (operativni) troškovi (kao što su troškovi održavanja, upravljanja, osiguranja i poreza na nekretninu) od bruto prihoda od najma. Važno je napomenuti da stopa kapitalizacije ne uzima u obzir financiranje i otplatu kredita, kao ni poreze na dobit.

Stopa kapitalizacije može se koristiti za procjenu povrata na investiciju (ROI) nekretnine, usporedbu različitih investicijskih prilika i određivanje tržišne vrijednosti nekretnine. Što je viša stopa kapitalizacije, veći je potencijalni povrat na investiciju, ali istovremeno to može značiti i veći rizik. Niske stope kapitalizacije obično upućuju na stabilnije i sigurnije investicije s manjim potencijalom povrata.

Važno je napomenuti da stopa kapitalizacije može varirati ovisno o tržištu, vrsti nekretnine, lokaciji, stanju objekta i drugim čimbenicima. Također, stopa kapitalizacije ne smije biti jedini kriterij za procjenu investicije u nekretninu, već ga treba koristiti u kombinaciji s drugim financijskim pokazateljima i analizama kako bi se dobila cjelovita slika o vrijednosti i profitabilnosti investicije.

Usporedba:

Uzmimo za primjer da kupujemo nekretninu čija je stopa kapitalizacije od 4%. Taj postotak ukazuje na to da je investicija u nekretninu percipirana kao manje rizična, s potencijalno nižim povratom u usporedbi s investicijama s višim stopama kapitalizacije. Nekretnine s niskim stopama kapitalizacije obično su smještene u atraktivnijim ili stabilnijim područjima s većom potražnjom, te imaju stabilne i dugoročne najmoprimce. Često se radi o kvalitetnim nekretninama u dobrom stanju.

Uspoređujući nekretninu sa stopom kapitalizacije od 4% s drugim vrstama investicija, važno je razumjeti različite rizike, potencijale povrata i karakteristike svake vrste investicije.

Ispod su navedeni primjeri šest različitih vrsta investicija i njihove općenite karakteristike:

1. Dionice: Investicija u dionice predstavlja ulaganje u vlasnički kapital pojedinih poduzeća. Dionice često nude veći potencijalni povrat u usporedbi s nekretninama sa stopom kapitalizacije od 4%, ali s tim dolazi i veći rizik. Cijena dionica može značajno fluktuirati zbog tržišnih uvjeta, performansi poduzeća i drugih čimbenika. Osim toga, dividendni prihod od dionica može biti neredovit i nizak, dok su kod nekretnina najmovi stabilniji izvor prihoda.
Povrat na investiciju u dionice može varirati od 5% do 15% godišnje, ovisno o tržištu i vremenskom razdoblju. Manje rizične dionice obično nude niže povrate od 5% do 10% godišnje.

2. Obveznice: Obveznice su dugoročni dugovni instrumenti koje izdaju vlade, korporacije ili druge institucije kako bi prikupili kapital. Ulaganje u obveznice obično se smatra sigurnijim od ulaganja u dionice, ali povrat može biti niži. Obveznice s fiksnim prinosima mogu imati sličan povrat kao nekretnina s stopom kapitalizacije od 4%, ali rizik i likvidnost mogu varirati ovisno o kvaliteti emitenata i rokovima dospijeća.
Povrat na investiciju u obveznice obično se kreće od 1% do 6% godišnje. Manje rizične obveznice, kao što su državne obveznice, mogu pružiti povrat od 1% do 3%, dok korporativne obveznice s većim rizikom mogu donositi povrat od 4% do 6% ili više.

3. Investicijski fondovi: Fondovi su vrsta kolektivnog ulaganja u kojem se sredstva više investitora ulažu u portfelj različitih vrsta imovine, uključujući dionice, obveznice, nekretnine i druge investicije. Investicija u fond može pružiti diverzifikaciju i smanjenje rizika u usporedbi s ulaganjem u pojedinačne dionice ili nekretnine. Povrat na ulaganje u fondove može varirati ovisno o vrsti fonda, njegovoj strategiji ulaganja i sastavu portfelja. Uspoređujući s nekretninom s stopom kapitalizacije od 4%, fondovi mogu pružiti sličan, niži ili viši povrat, ovisno o njihovoj performansi i vrsti fonda (npr. dionički fondovi, obveznički fondovi, mješoviti fondovi, fondovi nekretnina itd.).
Povrat na investiciju u fondove može se kretati od 3% do 15% ili više, ovisno o vrsti fonda i njegovoj strategiji ulaganja. Manje rizični fondovi, kao što su obveznički fondovi, obično pružaju povrat od 3% do 6%, dok rizičniji fondovi, kao što su dionički fondovi, mogu ostvarivati povrat od 8% do 15% ili više.

ⓘ Da 4. Investicije u zlato i druge plemenite metale: Zlato i drugi plemeniti metali smatraju se sigurnim utočištem u vremenima ekonomske neizvjesnosti i često se koriste za diverzifikaciju portfelja. Povrat na ulaganje u zlato i druge plemenite metale može varirati ovisno o tržišnim uvjetima, te se obično smatra manje stabilnim izvorom prihoda u usporedbi s nekretninama s stopom kapitalizacije od 4%. Međutim, zlato može pružiti zaštitu od inflacije i smanjenje rizika.
Povrat na ulaganje u zlato i druge plemenite metale može biti vrlo različit i teško ga je predvidjeti. U prosjeku, povrat na ulaganje u zlato u posljednjih nekoliko desetljeća bio je oko 4% do 6% godišnje.

5. Investicije u privatni kapital: Investicije u privatni kapital uključuju ulaganje u vlasnički kapital privatnih poduzeća, koje nisu javno kotirane na burzi. Investicije u privatni kapital mogu pružiti veći potencijalni povrat u usporedbi s nekretninama s stopom kapitalizacije od 4%, ali obično nose veći rizik i manju likvidnost.
Povrat na investiciju u privatni kapital može se znatno razlikovati ovisno o vrsti ulaganja, stupnju razvoja tvrtke i industriji. Općenito, ulaganje u privatni kapital se smatra više rizičnim u odnosu na ulaganje u javno trgovane dionice i obveznice, ali može donijeti veće povrate ako je investicija uspješna. Prosječni godišnji povrat na investicije u privatni kapital može biti u rasponu od 10% do 25% ili više, ali ovaj broj može biti znatno niži ili viši ovisno o pojedinim ulaganjima.

6. Investicijski fondovi nekretnina (REIT): REIT-ovi su fondovi koji se usredotočuju na ulaganje u nekretnine i njihove prihode, kao što su komercijalne nekretnine, stanovi, skladišta i hoteli. Ulagači u REIT-ove mogu ostvariti prihod od najma i kapitalnih dobitaka. Povrat na ulaganje u REIT-ove može varirati ovisno o vrsti nekretnina i tržišnim uvjetima, ali može biti usporediv s nekretninom s stopom kapitalizacije od 4% ili veći, ovisno o riziku i diversifikaciji.
Povrat na investicije u REIT-ove može biti u rasponu od 6% do 12% ili više, ali ovaj broj može biti znatno niži ili viši ovisno o tržišnim uvjetima i performansi pojedinačnih REIT-ova.

ⓘ Svi napisani tekstovi dostupni čitateljima su isključivo informativnog karaktera i imaju svrhu ponuditi čitateljima primjer za usporedbu nekretnina sa drugim vrstama investicija. S tim u vezi, tekstovi nemaju savjetodavni karakter niti namjeru, te preporučujemo da prilikom odabira i donošenja odluke kod investiranja, posavjetuje te se stručnim licima i ovlaštenim investicijskim savjetnicima.